Osnivanje Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU) i izjave da je to rezultat, prije svega, velikih ambicija muftije Muamera Zukorlića, navode nas na pitanje šta je starije, kokoška ili jaje. Za potpisnika ovih redova, kao vjerujućeg čovjeka, tu nema dileme. Zato i u ovom slučaju, prije svega, postoji „Viša sila“. Viša sila su Turska i neke druge. One za cilj imaju autonomiju tzv. Sandžaka i njegovo povezivanje sa Federacijom BiH, Kosovom i dijelom Makedonije gdje su Albanci – muslimani većina.

Inače, kako drugačije objasniti činjenicu da u Sarajevu već postoji Akademija nauka i umjetnosti BiH i da se pored toga osniva BANU, sa sjedištem u Sarajevu i Novom Pazaru, nego da akteri tih događaja žele da tzv. Sandžak i Federaciju BiH povežu ne samo ekonomski i kulturno, već i politički, pri tome dijeleći Dejtonsku BiH. Zato BANU, kao kamenčić u mozaiku koji se zove Zelena transverzala, predstavlja vrlo važnu stvar i očiglednu političku inspiraciju. Od „Više sile“ Muameru Zukorliću, kao sposobnom i ambicioznom čovjeku, samo je dodijeljena uloga, da uz učešće još nekih, oživotvore „Zelenu transverzalu“, o kojoj je pisao Alija Izetbegović.

Nažalost, vlast u Srbiji žmuri i žmuriće na ovaj proces. Zna ona da je to projekat „Više sile“. Zato Zukorlić neće trpjeti nikakve posljedice. Braniće se oni da zakonske sankcije nisu dobar metod, da bi one Zukorliću dale samo veća krila. Proizilazi da su vlastima u Srbiji „vezane ruke“, da ništa po tom pitanju ne mogu uraditi. Ali čovjek i vezanih ruku može da se bori, a pogotovo država ili jedan narod. Tu nije stvar ambicije jednog muftije, već želja vlasti da se suprotstavi procesu razbijanja države Srbije i njene teritorije.

Međutim, narod se može motivisati da brani sebe, svoje interese i svoju zemlju. U ovom vremenu, država, a pogotovo narod, ne smiju da pokažu slabost i prikažu se kao plijen mnogim ekstremnim grupama koje se nalaze među nacionalnim manjinama ili narodima u Srbiji, odnosno okruženju. Potreban je ozbiljan i odgovoran pristup i prema Raškoj oblasti. Tu oblast, zahvaljujući i komunistima, mnogi zovu sandžak sa velikim početnim slovom. Ne treba da nas iznenađuje retorika pojedinih učesnika BANU, koja zapravo truje međunacionalne odnose, i to ne samo u Raškoj oblasti. Bilo je takve retorike i prije. I ne samo retorike.

Poznato je da je u toku Drugog svjetskog rata bilo pojedinaca Bošnjaka – muslimana koji su počinili ratni zločin nad civilima i sveštenstvom i da za to nisu nikada odgovarali. Treba istaći da je u tom periodu bilo i Bošnjaka – muslimana koji su priznavali srpsku državu i prihvatali je prirodno kao svoju, osjećajući se u njoj slobodno u svakom smislu. U današnje vrijeme, država i srpski narod trebaju njegovati takve pojedince, kako bi ih bilo što više.

Treba im pružiti ruku i stvoriti prirodni ambijent za uspješan zajednički život, u kojem se poštuju nacionalna i vjerska prava drugih. Isto tako, ti drugi treba da znaju da je Kosovo i Metohija kolijevka duhovnosti, a Raška kolijevka državnosti srpskog naroda. Dovoljno je spomenuti stari Ras kao glavni grad Srbije. Na taj način spriječilo bi se širenje ekstremizma i mogućnost destabilizacije tog prostora, a ni priče o nacionalnoj ugroženosti ne bi naišle na plodno tlo. Srbija bi bila politički stabilna, što je preduslov za ekonomski i svaki drugi napredak. A svaki građanin, bez obzira kojem narodu pripadao i koje je vjeroispovijesti, bio bi slobodan i okrenut sebi, porodici i društvu, te sveukupnom boljitku.

Međutim, po dosadašnjim postupcima, izgleda da vlast nema takvu želju. Možda je tako i bolje, jer to loše preobraziće se u dobro, tako što će se u srpskom narodu brže pojaviti nove političke snage, nekompromitovani, mladi ljudi koji žele dobro svom narodu i svim drugim građanima i imaju hrabrosti i znanja da to i ostvare.

Autor teksta je Dane Čanković, predsjednik SNP - Izbor je naš